Na osnovu strukture, oni se prvenstveno dijele na motocikle sa bočnim prikolicama (također poznati kao "side-hacks"), konvencionalne tri-kolice (sa jednim kotačem sprijeda i dva straga) i tricikle za vožnju unazad (sa dva točka sprijeda i jednim straga). Prema namjeni, mogu se kategorizirati na vozila za starije osobe (prije svega za ličnu mobilnost), teretna trotočkaša (prvenstveno za prevoz tereta) i putnička trotočkaša (prvenstveno za prevoz putnika). Na osnovu izvora energije dijele se na modele motora s unutarnjim izgaranjem i električne modele.
Prema nacionalnim standardima, moped na tri -mopeda je definiran kao motocikl na tri -motocikla sa zapreminom motora ne većom od 50 ccm i maksimalnom projektovanom brzinom koja ne prelazi 40 km/h (klasifikovan kao kategorija L2). Električni tri{6}}kotači sa brzinama između 25 km/h i 50 km/h klasificiraju se kao električni mopedi; smatraju se motornim vozilima i moraju imati registarsku tablicu sa bijelim znakovima na plavoj pozadini („plava tablica“). Od vozača se traži da posjeduju vozačku dozvolu klase F, E ili D. Ova vozila su dizajnirana za upotrebu jedne{11}}osobe, a prevoz putnika je strogo zabranjen. Za upravljanje mopedom sa tri{13}}kotača potrebna je odgovarajuća vozačka dozvola.